Trihomonijaza je infekcija rodnice ili muškog spolnog sustava koju uzrokuje Trichomonas vaginalis. Može biti asimptomatska ili izazvati uretritis, kolpitis ili ponekad i cistitis, epididimitis ili prostatitis. Dijagnoza se postavlja mikroskopskom pretragom vaginalnih ili prostatičnih sekreta ili uzgojem u kulturi brisa uretre. Bolesnici i njihovi spolni partneri se liječe metronidazolom.
Trichomonas vaginalis je bičaš, spolno prenosiva protozoa koja muškarce zaražuje rjeđe od žena (~20% žena reproduktivne dobi). Infekcija u oba spola, a osobito u muškaraca, može biti bez simptoma; uzročnik može dugo zaostati u mokraćno–spolnom sustavu, dovodeći do nehotičnog prijenosa spolnom partneru. U nekim područjima može biti uzrokom 5–15% slučajeva muškog uretritisa.
Simptomi i znakovi
Žene imaju simptome u rasponu od nikakvih do obilnog, žuto–zelenog, pjenušavog vaginalnog iscjetka uz osjetljivost vulve i međice s dispareunijom i disurijom. Prethodno asimptomatska infekcija može postati simptomatska u bilo koje vrijeme, uz upalu vulve i međice i edem labija. Stijenke rodnice i površina cerviksa mogu imati točkasti izgled, poput jagode. Mogu se također razviti i uretritis, i ponekad cistitis.
U muškaraca obično nema simptoma; međutim, uretritis ponekad dovodi do iscjetka koji može biti prolazan, pjenušav ili gnojan ili uzrokovati disuriju i čestu potrebu za mokrenjem, obično u rano jutro. Uretralni iscjedak je često oskudniji i uzrokuje tek slabi nadražaj uretre, ponekad vlažnost na vanjskom ušću; minimalni iscjedak se može vidjeti ispod prepucija. Epididimitis i prostatitis su rijetke komplikacije.
Dijagnoza
Na trihomonijazu se posumnja u žena s kolpitisom, muškaraca s uretritisom i njihovih partnera. Sumnja je jaka ako simptomi traju i nakon obrade i liječenja drugih infekcija, poput gonoreje, infekcije klamidijom, mikoplazmom i ureaplazmom.
U žena se može odmah pokušati postaviti dijagnoza mikroskopskom pretragom nakon miješanja sekreta iz stražnjeg forniksa rodnice s kapljicom fiziološke otopine. Eksudat sadrži brojne neutrofile a uzročnik ima kruškolik oblik s bičem, često je pokretljiv, prosječne veličine od 7–10 μm (otprilike veličine leukocita), no ponekad doseže i 25 μm. Uzgoj u kulturi je osjetljivija pretraga od mikroskopske. Trihomonijaza se također često dijagnosticira u razmazu obojenom po Papanicolaou. Kao i kod postavljanja dijagnoze bilo koje druge SB, bolesnici s trihomonijazom se trebaju podvrći pretragama za isključivanje drugih čestih SB poput gonoreje i infekcije klamidijom.
U muškaraca je mikroskopska pretraga mokraće neosjetljiva, premda su uzročnici ponekad vidljivi u uzorku prve jutarnje mokraće ili sedimentu mokraće. Uzgoj uzročnika u kulturi iz mokraće i briseva uretre su osjetljivije metode. Ako postoji vjerojatnost loše suradljivosti prilikom praćenja, liječenje spolnih partnera osoba s dokazanom trihomonijazom treba započeti, bez da se i u njih dokaže infekcija.
Najnoviji komentari