RETIKULOCITI

Retikulociti su prijelazni oblik stanica crvene loze od eritroblasta s jezgrom u ne-nukleirane, zrele crvene krvne stanice. Određivanje apsolutnog ili relativnog broja retikulocita i retikulocitni indeks zrelosti (engl. reticulocyte maturity index, RMI) važni su indikatori eritropoetske aktivnosti koštane srži. Određivanje broja retikulocita naročito je važno u normocitnoj anemiji.

Pri obradi anemičnog bolesnika nužno je odrediti broj retikulocita. Valja se podsjetiti kako zreli eritrocit nema jezgru, jer ona tijekom sazrijevanja eritrocita biva u stadiju normoblasta izbačena iz stanice. Retikulociti nastaju izbacivanjem jezgre. Retikulociti su mladi eritrociti koji sadrže ostatke RNK, čime se objašnjava njihova sklonost bojanju određenim bojama, poput metilenskog modrila. Izražavaju se kao postotak cirkulirajućih eritrocita. Broj retikulocita odražava sposobnost koštane srži da stvara zrele eritrocite. Bez anemije, normalan broj retikulocita iznosi od 1% do 2%. U anemičnog bolesnika, povećanje broja retikulocita dokazuje da koštana srž adekvatno odgovara na anemiju. Kad je koštana srž značajno potaknuta, nukleirani se eritrociti mogu vidjeti također i u razmazu periferne krvi. Važno je zapamtiti da, ako se nukleirani eritrociti i zamijete, oni su pojedinačni i u zrelijim stadijima. To je razlika prema bolesnim stanjima obilježenima prodorom u koštanu srž, kod kojih se nukleirani eritrociti mogu naći u većem broju i nezrelijeg izgleda.

Kad se anemija razvije, koštana bi srž trebala odgovoriti povećanim brojem retikulocita, nastojeći održati razinu hemoglobina. Nepostojanje povećanog broja retikulocita odražava nesposobnost koštane srži da kompenzira anemiju.

Povišeno

Povišen broj retikulocita (retikulocitoza) u perifernoj krvi pouzdan je pokazatelj regenerativne eritropoeze. Retikulocitoza u kombinaciji s makrocitnom anemijom upućuje na djelomično liječeni nedostatak vitamina B12 ili folne kiseline.

Sniženo

Smanjeni broj retikulocita ili retikulocitopenija znak je neučinkovite eritropoeze te se javlja u ne-regenerativnim anemijama, npr. u anemijama s deficitom željeza, bakra, vitamina B6, vitamina B12 ili folata, kao i u anemijama kroničnih bolesti (kronična upala, maligni tumori, kronično oštećenje bubrega, endokrini poremećaji, aplastična anemija).