Pregled mokraće pripada među najvažnije i najčešće korištene metode laboratorijskih testiranja radi procjene zdravstvenog stanja i dijagnosticiranja raznih bolesti, među kojima su vrlo čestu one urogenitalne. Uobičajeno se analizira izgled, boja, miris, pH i specifična težina uzorka jutarnje mokraće, te prisustvo raznih spojeva koje se normalno u njoj ne nalaze, a mogu uputiti na bolest, patološke poremećaje koje joj prethode, otrovanja ili ovisnosti.

Stoga se analize mokraće koriste i u dijagnostici i kod preventivnih pregleda zdravih osoba. To nije neobično, jer se naše tijelo sastoji od 71% vode, od koje mokraća nastaje filtracijom krvne plazme kroz bubrege kao otpadni produkt metabolizma stanica, čini glavnu izlučevinu mokraćnog sustava koji uz kožu i dišni sustav predstavlja i najveći ekskretorni sustav tijela. Dobra je vijest da se velika većina tih pretraga može u vrlo kratkom vremenu i bezbolno te relativno jeftino obaviti već samo pomoću test trake namočene par minuta u uzorak urina može saznati jako puno.

Promjene u tijelu očituju se u svojstvima i sastavu mokraće

Promjene fizikalnih svojstava kao i sastava mokraće mogu uzrokovati brojni poremećaji normalnih metaboličkih procesa, bolesti urogenitalnog sustava, jetre, endokrinološki poremećaji, cirkulatorne smetnje, onkološke bolesti, otrovanja i druga bolesna stanja. Iz navedenih je razloga očita važnost rutinskih pretraga mokraće, ne samo radi brze uspostave dijagnostike, već i u praćenju tijeka bolesti te kontroli uspješnosti liječenja.

Mokraća je ekskret, kojim tijekom uriniranja izbacujemo iz našeg tijela otopljene, tijelu suvišne i štetne tvari nastale tijekom metabolizma. U zdravih ljudi žućkaste je boje, najčešće bistra tekućina, čiji intenzitet boje varira od svijetle do tamnosmeđe. Boja potječe od mokraćnog pigmenta, urokroma. Miris normalne mokraće nalik je mirisu goveđe juhe, dok promijenjen miris može biti znak uroinfekcija i drugih bolesti.

Specifična težina mokraće u rasponu od 1.010-1.025, ovisi o količini izlučene mokraće, dok se normalan pH mokraće kreće od slabo kiselog do slabo alkalnog (4.8-7.2). Mjerenje specifične gustoće mokraće služi za ocjenu sposobnosti bubrega da je koncentrira. Specifična je gustoća mokraće veća nego ona u vode.Voda čini 95% sadržaja mokraće, a u njoj su otopljeni elektroliti (NaCl, sulfatne i fosfatne soli), neproteinski spojevi dušika nastali razgradnjom proteina (mokraćevina – ureja, mokraćna kiselina i kreatinin), i druge tvari.

Normalan nagon za mokrenjem tri do pet puta dnevno

Sastav mokraće u zdravih ljudi zavisi od više čimbenika poput dobi, prehrane, hidratacije, intenzitetu fizičke aktivnosti i drugim. Ukupna količina dnevno izlučene mokraće (diureza) razlikuje se od osobe do osobe, a posebno zavisi o stanju zdravlja bubrega, postojanju drugih bolesti, te količini popijene vode. U zdrave odrasle osobe iznosi prosječno 1,5 L dnevno. Normalan nagon za mokrenjem nastaje 3-5 puta dnevno, kada se nakupljanjem 200-300 mL mokraće rastegne i time živčano podraži stijenka mokraćnog mjehura.

Normalno je mokrenje voljno, i bezbolno, dok je neugodno i bolno mokrenje (dizurija) najčešće znak upalne ili druge bolesti mokraćnog sustava (npr. kamenci) te je čest razlog za odlazak liječniku i postavljanje indikacije za pretrage urina. U raznim se bolestima simptomi mogu očitovati pojavom promjena u izlučivanju pojedinih normalnih sastojaka ili pojavom abnormalnih sastojaka mokraće. U mokraći zdravog čovjeka ne nalaze se glukoza, albumin, ketonska tijela, bilirubin i hemoglobin, te je njihova pojava znak bolesti.

Za analizu funkcije mokraćnog sustava, najčešći parametri testiranja urina koje liječnici traže u svrhu dijagnostike jesu: kvalitativni pregled mokraće (boja, miris i specifična težina) pregled na prisustvo proteina i krvi i mikroskopski pregled sedimenta. Postoji i niz drugih specijaliziranih analiza za koje je osnovni uzorak mokraća, od molekularnih istraživanja na razne viruse, bakterije (klamidije, ureaplazme), parazite (trihomonas) i druge, ali i ispitivanja na brojne vrste droga, lijekova, na otrovanja, nasljedne i metaboličke bolesti i drugo.

Potpuni prekid mokrenja (anurija), izlučivanje premalo mokraće (oligurija), zadržavanje mokraće (retencija) ili nevoljno istjecanje mokraće (inkontinencija), izlučivanje abnormalno velikih količina mokraće (poliurija) sve su to patološki poremećaji mokrenja koji se javljaju kod bubrežnih, srčanih, neuroloških, endokrinoloških ali i drugih bolesti, a kod svih njih analiza urina jedna je od prvih poduzetih (i najjeftinijih) pretraga za otkriće pravog razloga tj. dijagnoze bolesti. U mokraći se dnevno izluči oko 60 g krutih sastojaka među kojima su normalni anorganski i organski sastojci mokraćevine i tvari koje se izlučuju kod nekih fizioloških stanja u inače zdravih ljudi: npr. laktoza u žena za vrijeme dojenja, ketonska tijela kod osoba koje gladuju te razni lijekovi, toksini, hormoni, droge i druge tvari.

Ponekad se na bolest može posumnjati već prema promjenama fizikalnih i fizikalno-kemijskih karakteristika: izgleda, boje, mirisa i specifične težine mokraće. Krv u mokraći jedan je od važnijih znakova bolesti mokraćnog sustava, a čest je nalaz i kod postojanja kamenaca.

Rutinski pregled mokraće podrazumijeva ispitivanje kiselosti (pH), specifične težine, te kemijske analize, često korisne i za kućnu dijagnostiku pomoću tzv. test –traka, kojima se može dokazati prisustvo proteina, glukoze i krvi, provjeriti nalaz ketonskih tijela, bilirubina, urobilinogena i nitrita. Takve se trake koriste za brzu dijagnostiku, jednostavno se njima rukuje umakanjem u posudicu s uzorkom urina, te se lako očitavaju promjene boje trake impregnirane reagensima.

U sedimentu mokraće koji je talog dobiven nakon centrifugiranja svježe mokraće, pod mikroskopom se traže tzv. cilindri, kristali i stanice. Dio je to rutinske kvalitativne pretrage, a nalazi se opisuju i brojčanim vrijednostima npr. 3-5 leukocita po vidnom polju i sl. Sediment se sastoji od organiziranog i neorganiziranog dijela. Neorganizirani dio čine soli u kristalnom ili amorfnom obliku, a organizirani sediment čine epitelne stanice, rijetki leukociti i mikrobi, spermiji, te slučajni sastojci (zrnca škroba, kapljice masti, dlačice). Sastav taloga ovisi o pH mokraće, eventualno prisutnim lijekovima i temperaturi.

Poliklinika LabPlus Zagreb
info-zg@poliklinika-labplus.hr

Medicinsko biokemijski laboratorij
Prijepoljska 19b, 10000 Zagreb
Tel: 01/2993595

Medicina rada
Maksimirska cesta 282, 10000 Zagreb
Tel: 01/2929502

Mikrobiologija
Maksimirska cesta 282, 10000 Zagreb
Tel: 01/7987480

Poliklinika LabPlus Split
info-st@poliklinika-labplus.hr

Medicinsko biokemijski laboratorij
Dubrovačka 1, (ulaz sa Poljičke ceste). 
21000 Split, Tel: 021/789789

BRZI KONTAKT


© Poliklinika LabPlus

Loading...
KONTAKTIRAJTE NAS