HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani papiloma virus – HPV. Genitalna HPV infekcija je spolno prenosiva bolest uzrokovana humanim papilomavirusom. Ime se odnosi na grupu virusa s više od 100 tipova, od kojih je više od 30 spolno prenosivo. U većine inficiranih HPV-om neće se razviti nikakvi simptomi, a infekcija će proći sama od sebe. Tipove virusa koji izazivaju značajnije abnormalnosti na papa-testu nazivamo “tipovima visokog rizika”. Infekcija ovim tipovima može dovesti do razvoja karcinoma vrata maternice, vanjskog spolovila, vagine, anusa ili penisa. Druge tipove, koji obično uzrokuju manje citološke abnormalnosti na papa-testu ili genitalne bradavice (kondilome), nazivamo tipovima “niskog rizika”.
U novije vrijeme se podvlači značaj dva različita tipa odgovora organizma na prisustvo HPV-a, te se razlikuju dva tipa infekcije: prolazna i trajna ili perzistirajuća (“kronična”) HPV infekcija, koje izazivaju dvije podskupine virusa: niskorizični i visokorizični tipovi.
Prisustvo niskorizičnih – “low risk” tipova (6, 11, 41, 43, 44) izaziva pojavu genitalnih bradavica, kondiloma koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom. Visokorizični – “high risk” tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma.
Svaka osoba koja je ikad imala genitalni kontakt s osobom koja je inficirana HPV-om može biti inficirana HPV-om. To se odnosi i na muškarce i žene koji infekciju dalje mogu prenijeti na svoje spolne partnere, a da pri tom ni ne znaju da su inficirani. Tipovi HPV-a koji inficiraju genitalni sustav primarno se šire spolnim putem. Rijetko, tijekom vaginalnog poroda može doći do prijenosa virusa s majke na dijete. Još rjeđe se kod djeteta koje je prolaskom kroz porođajni kanal došlo u kontakt s virusom nađu kondilomi u predjelu grkljana.
Većina ljudi koji su nosioci HPV-a ne znaju da su inficirani. Virus živi u stanicama kože ili sluznice i obično ne izaziva simptome. Kod nekih ljudi javljaju se kondilomi ili promjene na vratu maternice, vanjskom spolovilu, anusu ili penisu, a danas, na sreću, sve rjeđe, i genitalne ili analne karcinome. Kondilomi se obično prezentiraju kao mekane, vlažne, uzdignute, ravne ili papilomatozne, pojedinačne ili multiple tvorbe, ružičaste do crvene boje. Mogu se pojaviti nakon nekoliko tjedana ili mjeseci nakon spolnog kontakta s inficiranom osobom, ali se ne moraju pojaviti uopće.
Dvije primarne metode koje se koriste u prevenciji raka vrata maternice su Papa test i HPV DNA test.
Papa test koristi mikroskopsku analizu brisa vrata maternice u svrhu detekcije premalignih i malignih promjena epitelnih stanica. Glavni nedostatak ove metode je niska osjetljivost, koja se kreće od 50 – 70%. Nerijetko mikroskopski nalazi PAPA testa su nejasni, ili čak lažno pozitivni ili lažno negativni. Zbog tog razloga, Papa test je često potrebno ponavljati, a razdoblje u iščekivanju rezultata može biti izrazito stresno. Nejasni ili lažni rezultati često zahtijevaju dodatnu DNA dijagnostiku.
HPV DNA test je analiza na molekularnoj razini, izrazito visoke osjetljivosti od 84 do 100%. Osim visoke osjetljivosti, glavne prednosti DNA testiranja HPV-a su manje učestalo ponavljanje nego PAPA test, dulji vremenski intervali bez probira, bez ugrožavanja zdravlja i sigurnosti pacijenata. Analiza podataka dobivenih iz provedenog istraživanja je pokazala kako HPV DNA testiranje omogućava točnu i raniju detekciju HPV povezanih promjena epitelnih stanica vrata maternice te na taj način dozvoljava pravovaljano liječenje i tretman.
Testiranje na HPV nije zamjena za dijagnostičke postupke detekcije promjena epitelnih stanica, zato se obavezno posavjetuj s ginekologom o potrebi dodatnih pretraga.
Najnoviji komentari