Ljudski organizam sadrži 2-3 g cinka, prisutan je u svim organima,a najviše ga ima u eritrocitima, leukocitima, kostima, mišićima, jetri, gušterači i prostati. CINK – Zn je uključen u veliki broj enzimatskih sustava. Fiziološke funkcije koje ovise o cinku: rast i dioba stanica, spolno sazrijevanje, reprodukcija, prilagodba na tamu, zacjeljivanje rana uključen je i u imunološki sustav. CINK – Zn sudjeluje u metabolizmu nekih vitamina, osjetilnim funkcijama, osobito okusa i mirisa. CINK – Zn utječe i na rad mozga. Javlja se kod ljudi koji se nepravilno hrane ili imaju poremećaj u izlučivanju. Simptomi su : poremećaj u rastu, alopecija, dermatitis, ulceracije, dijareja, imunološke disfunkcije, psihološki poremećaji, smanjena spermatogeneza, anoreksija, poremećaji okusa i mirisa, smanjeno zacjeljivanje rana, poremećaj metabolizma vitamina A.
CINK – Zn, esencijalni element u tragovima, je prvi put destilirao iz kalamina švedski kemičar Anton von Swab 1742. god. Još u starim kulturama, cink je bio korišten u svrhu liječenja i to u cilju ubrzanja zacjeljivanja rana te kod bolesti očiju (Habashi, 2008). Oralna suplementacija cinka (AHZ) ima pozitivan efekt kod različitih patofizioloških stanja koja uključuju gubitak koštane mase, starenje, nedostatak kalcija i vitamina D, nedostatak estrogena, dijabetesa te zacjeljivanja fraktura kostiju. CINK – Zn može biti koristan u prevenciji i terapiji osteoporoze (Yamaguchi M., 2009). Studije govore i o antioksidativnim te protuupalnim svojstvima ovog minerala (smanjuje markere oksidativnog stresa) te da postoji povezanost deficita CINK – Zn s aktivacijom enzima ovisnih o cinku (Prasad A.S, 2008).
Najnoviji komentari