U upali zvukovoda mogu sudjelovati razne bakterije, gljivice te virusi. Najčešći uzročnik upale zvukovoda su bakterije, uglavnom Pseudomonas aeruginosa, Enterobacter aerogenes, Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, Staphylococcus epidermidis i druge. Kada su gljivice uzročnik upali zvukovoda uglavnom se radi o onima iz roda Candida i Aspergillus. Herpes zoster te Herpes simpleks virusi također su identificirani kao uzročnici upale zvukovoda.
Do upala zvukovoda najčešće dolazi u ljetnim mjesecima, kada ljudi učestalo odlaze na kupanja u bazene, rijeke, jezera ili more. Kontinuirano izlaganje zvukovoda vodi može uzrokovati značajan gubitak cerumena. Zbog nedostatka cerumena voda iritira osjetljivu kožu zvukovoda, smanjena je kiselost u zvukovodu, što u toploj i mračnoj sredini zvukovoda predstavlja izuzetno prikladne uvjete za razmnožavanje bakterija.
Od ostalih stanja koja pogoduju izazivanju upale zvukovoda na prvom mjestu je učestala upotreba tzv. štapića za čišćenje ušiju upotrebom kojih se cerumen i mrtve stanice uglavnom nabijaju u dublje dijelove zvukovoda umjesto da se ostavi prirodnim mehanizmima koji ih guraju prema van da obave svoj posao. Isto tako, guranjem štapića ili bilo kojih drugih predmeta u uho lako se ošteti vrlo nježna koža zvukovoda čineći ga tako posebno osjetljivim na infekciju. Uz gore navedeno, i neke kronične bolesti kože kao što je primjerice psorijaza kao i alergije mogu dovesti do upala zvukovoda.
Simptomi upale zvukovoda su svrbež, bol koja može biti izuzetno jaka te osjećaj začepljenosti uha i nagluhost. Bol se pojačava pritiskom na ušku ili žvakanjem. Zvukovod je natečen i crven i iz njega može curiti žuto-zelenkasti gnoj. U težim slučajevima ovim simptomima može se pridružiti i povišena tjelesna temperatura kada je najčešće došlo do širenja upale i na samu ušku koja je tada crvena i natečena, a može doći i do povećanja limfnih čvorova smještenih oko uške.
Najnoviji komentari