Preeklampsija je stanje koje pogađa neke trudnice, obično tijekom druge polovice trudnoće (od 20. tjedna) ili ubrzo nakon poroda. Rani znakovi preeklampsije uključuju visok krvni tlak (hipertenziju) i proteine u urinu. U nekim slučajevima mogu se razviti dodatni simptomi, uključujući jaku glavobolju, probleme s vidom, poput zamućenja ili bljeskanja, bol odmah ispod rebara, povraćanje, te iznenadno oticanje lica, ruku ili stopala. Iako su mnogi slučajevi blagi, stanje može dovesti do ozbiljnih komplikacija i za majku i za bebu ako se ne prati i ne liječi. Postoje rizični čimbenici koji mogu povećati šanse za razvoj preeklampsije, kao što su:

• dijabetes, visoki krvni tlak ili bolest bubrega
• autoimune bolesti, kao što je lupus ili antifosfolipidni sindrom
• visok krvni tlak ili preeklampsija u prethodnoj trudnoći.

Prediktivni test namijenjen je pacijenticama između 20. i 37. tjedna trudnoće, s rizikom od preeklampsije s najmanje jednim znakom upozorenja. Dokazano je, da je topljivi receptor sFlt-1 povišen u trudnica s preeklampsijom. Topljivi Flt-1 veže se na čimbenike rasta endotela (VEGF) i placentni čimbenik rasta (PlGF) i na taj način smanjuje razinu tih čimbenika i uzrokuje nastanak endotelne disfunkcije posteljice odnosno preeklampsije. Promjena koncentracije sFlt-1 i PlGF-a prethode pojavi kliničkih simptoma i biokemijskih parametara preeklampsijskog oštećenja organa za otprilike 5 do 6 tjedana, a kao prediktivni test određuje se omjer sFlt-1/PlGF.

Nizak omjer sFlt-1/PlGF (< 38) omogućuje predviđanje odsutnosti preeklampsije (i komplikacija) nakon 1 tjedna.

Što se preeklampsija ranije dijagnosticira i prati, bolji su izgledi za majku i bebu.