Ljudi hranom i vodom svakodnevno unose male količine olova. Potencijalno toksične količine olova u okoliš dospijevaju putem goriva iz automobila, spalionica, destilacijom žestokih pića i cakline keramičkog posuđa. Može biti u prisutno u elementarnom, ionskom i organometalnom obliku. Olovo se slabo apsorbira putem gastrointestinalnog trakta (u djece je apsorpcija veća), a značajnije plućima i kožom. Olovo ima teratogeno i toksično djelovanje. Akumulira se u eritrocitima i kostima, ali i drugim tkivima ovisno o lipofilnosti spoja. Inhibira stvaranje hema, ključne sastavnice hemoglobina u eritrocitima.  

Izlučuje se urinom, zdrave osobe eliminiraju 70% dnevno unesenog olova. 

Povišene vrijednosti ukazuju na značajnu izloženost ili trovanje olovom.