Mumps je uzročnik vrlo zarazne virusne bolesti koja je poznata pod nazivom zaušnjaci. Infekcija se širi kapljičnim putem, a sam virus ima dugu inkubaciju (20 dana) i uglavnom pogađa djecu. Zaušnjake karakteriziraju napuhani obrazi i osjetljiva, natečena čeljust koji su rezultat natečenih žlijezda slinovnica ispod ušiju s jedne ili obje strane glave. Može zahvatiti i druge organe, uključujući spolne žlijezde (orhitis i ovaritis nakon puberteta), gušteraču (pankreatitis) i središnji živčani sustav (limfocitni meningitis i meningoencefalitis), a mogu se pojaviti neproduktivne i asimptomatske infekcije. 

Dijagnostika infekcije temelji se na detekciji virusnih antigena u materijalu brisa nazofarinksa. Serokonverzija i pojava specifičnih IgM protutijela događa se oko 15 dana nakon infekcije. Pozitivan titar IgG protutijela daje dokaz prethodne infekcije ili cijepljenja.

Laboratorijska potvrda zaušnjaka može biti teža kod cijepljenih pacijenata zbog niskog virusnog opterećenja i/ili niskog, odsutnog ili odgođenog odgovora imunoglobulina M (IgM) koji uzrokuje lažno negativne rezultate. Serologija može biti korisna za pružanje potpornih dokaza koji pomažu u dijagnozi (tj. prisutnost IgM protutijela) ili za dokaz prošle infekcije ili cijepljenja (tj. prisutnost IgG protutijela).

Otkrivanje IgM protutijela na zaušnjake ukazuje na aktivnu infekciju zaušnjacima. U idealnom slučaju, uzorak za IgM testiranje treba uzeti 3 dana nakon pojave parotitisa. Lažno negativni rezultati mogu se pojaviti ako se uzorak uzme prerano u tijeku bolesti, osobito kod cijepljenih osoba. 

IgG protutijela mogu potvrditi dijagnozu zaušnjaka ako upareni akutni i rekonvalescentni serumi pokažu četverostruko povećanje titra IgG. Međutim, ova metoda se ne preporučuje za cijepljene osobe jer je IgG vjerojatno već povišen u uzorku akutne faze.