Virus rubeole može se prenijeti kašljanjem i kihanjem, kao i produljenim bliskim kontaktom sa zaraženom osobom. Iako je rubeola općenito blaga bolest koja prolazi bez liječenja, može imati štetne učinke ako se prenese na fetus u razvoju tijekom trudnoće.

Testiranje na rubeolu koristi se za dijagnosticiranje trenutne ili prethodne infekcije virusom ili kako bi se utvrdila imunost nakon cijepljenja protiv rubeole. Testiranje na rubeolu rutinski se naručuje kao dio prenatalnog panela ToRCH, što je skupina testova koji se koriste za otkrivanje infekcija i drugih problema u ranoj trudnoći. ToRCH je akronim za Toxoplasmu gondii, Rubella virus, Citomegalovirus i Herpes simpleks virus.

Trudnice koje se zaraze rubeolom mogu prenijeti infekciju na svoj fetus, a rizik od prijenosa je najveći tijekom prvog tromjesečja i u zadnjim tjednima trudnoće. Komplikacije infekcije rubeolom tijekom trudnoće mogu uključivati prenatalnu (intrauterinu) infekciju ploda i oslabljen fetalni razvoj, pobačaj, prerano rođenje, oštećenja i smrt ploda.

Testiranje IgM antitijela obično je prvi test koji se koristi za dijagnosticiranje rubeole. Osobe koje su zaražene rubeolom razvijaju IgM protutijela na virus, a većina ljudi razvije IgM antitijela već četiri dana nakon pojave simptoma. Razine IgM protutijela mogu ostati vidljive šest do osam tjedana ili dulje nakon infekcije.

Druga vrsta testa na antitijela koja se može koristiti za dijagnosticiranje rubeole i uspostavljanje imuniteta je testiranje na IgG antitijela. Testiranje na IgG može se provesti kako bi se lakše razlikovale nedavne infekcije i imunitet zbog prošlih infekcija. IgG testiranje također je poželjna metoda za provjeru imuniteta na rubeolu u trudnica.