Sustav ili kompleks humanog leukocitnog antigena (HLA) je kompleks gena koji kodira proteine na površini stanice odgovorne za regulaciju imunosnog sustava. MHC pomaže imunosnom sustavu da razlikuje koje su stanice vlastite, a koje strane. Sve stanice koje se prepoznaju kao strane mogu potaknuti imunosni odgovor i proizvodnju antitijela. 

Mutacije u HLA genima mogu biti povezane s različitim autoimunim bolestima.

HLA koje odgovaraju MHC klasi I (A, B i C) predstavljaju peptide iz unutrašnjosti stanice. Velik broj bolesti povezan je s različitim HLA antigenima: ti se antigeni češće otkrivaju u bolesnih nego u općoj populaciji. Primjerice, idiopatska hemokromatoza povezana je s HLA A3 antigenom, Behçetova bolest povezana je s HLA B51 antigenom (podtip B5), a retinopatija ‘ptičjeg metka’ povezana je s antigenom HLA A29.

Testiranje na HLA antitijela provodi se na primateljima transplantacije ili transfuzije krvi kako bi se utvrdilo imaju li antitijela koja bi ciljala na HLA antigene na doniranom organu ili tkivu. HLA se također određuje u krvi kod sumnje na poremećaje koji pogađaju samo osobe određenog tipa HLA i kako bi se predvidjela vjerojatnost nuspojava uzrokovanih lijekovima povezanih s određenim HLA tipom.