Imunoglobulini su glikoproteinski  membranski receptori na površini B limfocita. To su topljive molekule izlučene od strane plazma stanica prisutne u tkivima i serumu. Nazivaju se i antitijelima, proteinima koje imunosni sustav proizvodi za borbu protiv virusa i bakterija. Postoji 5 vrsta imunoglobulina: IgA, IgD, IgE, IgG i IgM, koji imaju različita biološka svojstva, funkcionalna mjesta i sposobnost reakcije s različitim vrstama antigena.

Podrazred IgG4 predstavlja 0 do 15% ukupnog IgG. Relativni udjeli različitih podrazreda variraju s dobi. Koncentracije IgG4 kod odraslih ponekad se postižu tek nakon 15 godina starosti. Fc dio molekule IgG4 može se vezati na bazofile i čini se da je ova podklasa uključena u fenomen desenzibilizacije jer se ta protutijela pojavljuju nakon učinkovitog imunoterapeutskog liječenja alergičnih pacijenata. Autoantitijela mogu pripadati bilo kojoj od četiri potklase.

Određivanje koncentracije imunoglobulina G4 klinički je značajno u procjeni sinopulmonalne infekcije, astme, alergije i hiposenzibilizacijske imunoterapije.

Novootkrivena bolest povezana s IgG4 kliničko je stanje često povezano s porastom razine IgG4 u serumu. Glavni uključeni organi su: gušterača (autoimuni pankreatitis tipa 1) i žučni vodovi, žlijezde slinovnice i suzne žlijezde, medijastinalni gangliji, retroperitonealni prostor, aorta, pluća i bubrezi. Radi se o autoimunom stanju koje može zahvatiti većinu organa i povezuje niz upalnih bolesti. Uzrokuju ga stanice u krvi koje proizvode štetne tvari koje napadaju vlastita tkiva tijela i uzrokuju upalu, oticanje/kvržice i ožiljke. IgG4-RD može izazvati mnogo različitih simptoma i može utjecati na jedan ili više organa u isto vrijeme ili u različito vrijeme.