Humani T-limfotropni virusi (HTLV) tipa I i tipa II pripadaju obitelji virusa Retroviridae, ali se razlikuju od virusa HIV-a. HTLV se primarno prenosi preko zaraženih tjelesnih tekućina uključujući krv, majčino mlijeko i sjemenu tekućinu. Čimbenici rizika uključuju nezaštićeni spolni odnos, intravensko uzimanje droga i transplantaciju tkiva, krvi i krvnih pripravaka. Većina ljudi s HTLV infekcijom je asimptomatska i ne razvijaju simptome koji bi se uzročno mogli povezati s infekcijom. Međutim, smatra se da je nekoliko ozbiljnih bolesti uzrokovano ili snažno povezano s virusom. HTLV-1 može uzrokovati vrstu raka koja se naziva leukemija T-stanica, mijelopatiju povezanu s HTLV-1 ili tropsku spastičnu paraparezu. Ostale bolesti koje mogu biti povezane s HTLV-1 infekcijom uključuju uveitis, infektivni dermatitis, bronhiektazije, bronhitis i bronhiolitis, seboreični dermatitis, Sjögrenov sindrom, reumatoidni artritis, fibromijalgiju i ulcerozni kolitis. S druge strane, HTLV-II je vezan uz neobičan oblik leukemije dlakavih stanica.

Dijagnostika infekcije HTLV-1 temelji se na serološkom otkrivanju antitijela ili lančanoj reakciji polimerazom (PCR). PCR testom detektira se virusni genom, ali dijagnoza uglavnom ovisi o serološkom probiru nakon kojeg slijedi potvrda Western Blott-om. Većina testova probira koristi imunotestove koji se oslanjaju na otkrivanje anti-HTLV protutijela, a u slučaju pozitivnog testa, provodi se potvrdni test metodom kojom se otkrivaju odgovori protutijela na specifične antigene HTLV. Testiranje može biti komplicirano zbog duljine vremena između zaraze virusom i serokonverzije potrebne da se virus može detektirati, a zabilježeno je da to razdoblje traje čak 65 dana, a serokonverzija može trajati i nekoliko godina.