Epstein-Barrov virus (EBV) pripada skupini herpes virusa i uzročnik je infektivne mononukleoze. Inficira limfocite i potiče ih na lučenje protutijela. Bolest se manifestira 2-3 tjedna nakoninfekcije povišenom tjelesnom temperaturom, umorom, upalom grla, povećanom slezenom i limfnim čvorovima kod odraslih, dok djeca često nemaju nikakvih simptoma. 

Virus se najčešće prenosi slinom, odnosno poljupcem asimptomatske EBV zaražene osobe, a prijenos je moguć i transfuzijom. EBV se može izlučivati slinom do godinu dana nakon infekcije. Nakon preboljenja vrlo mali broj stanica ostaje trajno inficiran te je moguća njegova reaktivacija koja kod imunokompromitiranih osoba može imati teške posljedice. Ponekad se mogu javiti ozbiljne komplikacije poput rupture slezene. 

Dijagnoza infektivne mononukleoze postavlja se na temelju kliničke slike, a potvrđuje se najčešće serološkim dokazivanjem EBV i heterofilnih protutijela. 

Stvaraju se specifična protutijela protiv antigena virusne kapside (VCA), ranih antigena (EA) i nuklearnog antigena (EBNA) EBV. Heterofilna protutijela stvaraju inficirani B limfociti. 

Određivanje EBV DNA se može koristiti kod pacijenata sa simptomima infektivne mononukleoze i nesukladnim rezultatima seroloških testova te kod praćenja pacijenata sa sumnjom na poslijetransplantacijsku limfoproliferativnu bolest koja može biti uzrokovana EBV.