Feritin koji se nalazi u serumu proizvode stanice retikuloendotelnog sustava. Glikozilirani feritin je feritin na koji je vezana molekula šećera, a u zdravih je ljudi 50 do 80% feritina u plazmi glikozilirano. Smanjeni ili povećani udio glikoziliranog feritina može ukazivati na određene patološke procese u organizmu.

Visoke razine glikoziliranog feritina povezane su s različitim oblicima talasemije, kroničnim aktivnim hepatitisom i primarnom bilijarnom cirozom. Niske razine vidljive su kod primarne hemokromatoze, akutnog, virusnog ili lijekovima izazvanog hepatitisa i malignosti. Vrlo niske razine (< 20%), posebno kod pacijenata sa značajno povišenim feritinom (>10 000 ug/L) mogu upućivati na Stillovu bolest s početkom u odrasloj dobi, hemofagocitnu limfohistocitozu (HLH) ili sindrom preosjetljivosti izazvan lijekom. Niže razine glikoziliranog feritina (između 20-55%) mogu se povezati sa sindromom nasljedne hiperferitinemijske katarakte koji je genetsko stanje koje utječe na element regulacije željeza što dovodi do povećane sinteze L-feritina, neregulirane rezervom željeza. Ovo stanje nije povezano s povišenom zasićenošću transferina ili topivim receptorom transferina.

Trajno visoka razina glikoziliranog feritina (> 90%) može se naći u benignoj hiperferitinemiji (BH) koja je povezana s genetskom varijantom lanca L-feritina. U ovom stanju, zasićenje transferina također nije povišeno i nema preopterećenja željezom niti katarakte.

Određivanje koncentracije glikoziliranog feritina klinički je značajno u razlikovanju uzroka visokog feritina i korisno je u dijagnozi Stillove bolesti kod koje je feritin povećan, a glikozilirana frakcija manja je od 20%.