Jedna od najčešćih mikrobioloških pretraga je svakako urinokultura.
ŠTO JE URINOKULTURA?
Urinokultura je pretraga urina kojom se dokazuje da li postoji ili ne postoji u uzorku urina bakterijski uzročnik infekcije urinarnog sustava (da li postoji bakterija).
ZAŠTO SE RADI I KADA SE RADI URINOKULTURA?
Urinokulturu radimo kada postoje znakovi bolesti koji ukazuju na infekciju urinarnog sustava, a to mogu biti: bol i pečenje pri mokrenju, učestalo i otežano mokrenje (često male količine urina), bol u donjem dijelu trbuha ili u donjem dijelu leđa (slabinski dio).
NAČIN UZIMANJA UZORKA
Uzorci mogu biti sljedeći: urin – srednji mlaz, urin – vrećica ili kateter – urin.
URIN – SREDNJI MLAZ: ova se vrsta uzorka mora uzeti mokreći direktno u sterilnu posudu, uz prethodnu posebnu higijensku pripremu.
- Sterilnu posudu otvoriti opranim rukama, ne dodirujući s nutarnje strane niti posudu niti njezin poklopac
- Higijenska priprema
Neposredno prije uzimanja uzorka izvršiti temeljito pranje spolovila i cijelog anogenitalnog područja – oprati se na uobičajeni način, samo što taj akt pranja treba ponoviti nekoliko puta za redom, ne treba se brisati ručnikom, osobito nije preporučeno ako je već korišten, a ako se pacijent želi obrisati – tada se mora obrisati isključivo čistim i izglačanim ručnikom. ŽENA mora obratiti pažnju na temeljito pranje cijelog spolovila , prepona i područja oko anusa. MUŠKARAC osim što mora oprati spolovilo 3 puta za redom na uobičajeni način, on mora osobito obratiti pažnju na pranje prepucijuma (kožice), tako da prilikom pranja povlači kožicu prema tijelu.
- Način uzimanja uzorka
ŽENA: nakon higijene – žena čučne, a ako ne može čučnuti, onda u stojećem stavu jako razmakne noge. Potom opranim prstima (rukama) efikasno razmakne usne spolovila i počinje mokriti izvan posude brojeći do 4 (4 sekunde). Tek petu sekundu mokrenja „uhvati u posudu“, a ostatak urina izmokri izvan posude.
MUŠKARAC: nakon higijene, opranim rukama povuče kožicu prema tijelu i počinje mokriti izvan posude brojeći do 4 (4 sekunde). Tek petu sekundu mokrenja „uhvati u posudu“, a ostatak urina izmokri izvan posude.
URIN – SAKUPLJAN U VREĆICU: .
MALENA DJECA kojima se prikuplja urin „vrećicom“
Temeljito i na uobičajeni način treba oprati cijelo spolovilo i područje oko anusa nekoliko puta za redom. Preporuka je da se prije lijepljenja vrećice ne briše koža ručnikom, nego lagano , iz daljine – suši fenom. Roditelj, također dobro opranim rukama, lijepi vrećicu na suhu kožu, obujmljujući vrećicom cijelo spolovilo. Pričekati da dijete spontano mokri. Ukoliko se ne pomokri unutar 45 minuta – postupak pranja, sušenja i lijepljenja vrećice se mora ponoviti s novom neupotrebljenom vrećicom. Nakon što se dijete pomokri – takav se uzorak ostavlja u vrećici (ne prelijeva se), koja se potom uloži u sterilnu posudu.
KATETER – URIN:
Ovu vrstu uzorka urina uzima isključivo verzirani zdravstveni radnik. Ne preporuča se uzimati urin iz trajnog katetera, osim ako to zahtijeva ordinirajući liječnik. Uzorak se uzima nakon dezinfekcije mjesta katetera gdje se planira punkcija – punktirajući kateter uzima se uzorak uz pomoć štrcaljke i igle, uzorak se takav (u štrcaljki) dostavlja u laboratorij. Punkcija katetera se vrši na mjestu između tijela pacijenta i prvog spoja katetera s ostalim kateter – sistemom. Nikako se ne smije uzeti uzorak iz vrećice za akumulaciju urina. Ovdje je važno napomenuti da vrećica koju takav pacijent nosi – uvijek mora biti ispod nivoa mjehura, bilo da pacijent hoda, sjedi ili leži da bi sa spriječilo vraćanje tog odstajalog i zagađenog urina iz vrećice natrag u mjehur.
Pravi kateter – urin podrazumijeva uzimanje uzorka urina privremenim ravnim kateterom, što je naročito dobro u pedijatrijskoj populaciji pacijenata. I ovu vrstu uzorka uzima isključivo verzirani zdravstveni radnik.
DOSTAVA UZORKA URINA ZA URINOKULTURU
Bez obzira na koji je način prikupljen uzorak urina, uzorak se treba dostaviti u laboratorij što prije, a do tada neka uzorak treba biti pohranjen u vrata od hladnjaka. Prilikom transporta važno je ne nositi ga uz tijelo, u ruci, u automobilu blizu izvora topline ili na suncu, dakle mora ga se dostaviti na temperaturi hladnjaka.
SADRŽAJ PRETRAGE
Sama pretraga podrazumijeva kultivaciju urina i izolaciju potencijalnog bakterijskog patogena, određivanje broja (količine) bakterije u mililitru uzorka i izrada testa osjetljivosti na antimikrobne lijekove (antibiograma). Osim navedenoga određuju se i parametri upale, koji će pomoći ordinirajućem liječniku, u konzultaciji s liječnikom specijalistom mikrobiologom, o odluci da li liječiti ili ne liječiti (svaki individualni slučaj zasebno) antimikrobnim lijekom (antibiotikom). Naime, od neobično je velike važnosti da se ne liječi bakterijski izolat (dobiveni rezultat), nego bolestan čovjek. Ovdje veliku ulogu igra konzultacija liječnika ordinarijusa i liječnika specijaliste mikrobiologa.
Prisustvo bakterija u urinu, bez smetnji, naziva se asimtomatska bakteriurija, koja se tretira antimikrobnim sredstvom (antibiotikom) samo u iznimnim situacijama (trudnoća, šećerna bolest ili neka druga imunokompromitirajuća bolest) o čemu opet odlučuje ordinirajući liječnik u konzultaciji s liječnikom specijalistom mikrobiologom.
KVALITETA UZORKA
Da bi se dobili najsvrsishodniji rezultati, a time i svrsishodno liječenje – urin mora biti koncentriran, što znači da mora odstajati u mjehuru minimalno 3 sata prija uzimanja uzorka urina.
Ukoliko je to, radi učestalog mokrenja, nemoguće pacijent to svakako treba naglasiti prilikom predaje uzorka na analizu.
Nadalje, ukoliko ne odredi ordinirajući liječnik drukčije urin za urinokulturu se ne uzima za vrijeme liječenja antibioticima iz bilo kojeg razloga treba pričekati (ako je to medicinski moguće) od 5 do 8 dana od posljednje doze lijeka do uzorkovanja.
UZROČNICI
Uzročnici infekcija urinarnog trakta su bakterije koje žive u našem debelom crijevu i koje u pojedinim situacijama (pothlađivanje, nakon seksualnog odnosa i sl.) „krenu prema gore“ (ascendentnim putem), najprije naseljavajući kanalni sustav našeg urinarnog trakta, a potom se u većini slučajeva počinje razvijati upalni proces kojeg pacijent osjeća kao, već gore navedene, smetnje.
Upalne bolesti ove vrste mogu biti: uretritis, cistitis, pijelonefritis (upala mokraćne cijevi, upala, mjehura, upala bubrega).
Smetnje naročito ozbiljno trebaju biti shvaćene, ako uz učestalo, bolno i teško mokrenje – postoji i povišena tjelesna temperatura s tresavicom – tada ne treba dugo odlagati pretragu, radi sumnje na upalu bubrega i sistemsku infekciju.
Najnoviji komentari