UKUPNI PROTEINI

Uz vodu, bjelančevine (proteini) su najvažnije tvari u tijelu. Od prvenstvenog su značenja za rast i razvoj svih tjelesnih tkiva.

Glavni su izvor tvari za izgradnju mišića, krvi, kože, kose, noktiju i unutarnjih organa, uključujući srce i mozak.

Sastavni su dijelovi svake stanice koja čini osnovu života na Zemlji.

Proteini, ovisno o svojoj građi, provode čitav niz različitih aktivnosti unutar organizma. Prva i osnovna zadaća proteina je njihova neophodnost u procesu rasta i razvoja.

Za bilo koji dio našeg tijela koji prolazi kroz proces rasta ili regeneracije, stvaraju se nove tjelesne stanice, koje trebaju proteine za svoju izgradnju i uspostavljanje odgovarajuće funkcije.

Ovisno o dobi i spolu potrebe za bjelančevinama se znatno mijenjaju.

Druga velika zadaća proteina je nadomještavanje oštećenih i odumrlih stanica.

Stanice koje trebaju uobičajeni nadomjestak jesu između ostalih: stanice krvi, bubrega, jetre, mišića, te naravno stanice kose, nokti, zubi i kosti.

Također, one su potrebne tijelu kako bi moglo stvoriti čitav niz enzima (molekule koje ubrzavaju biokemijske procese i zaslužne su za ovakav oblik života kakav mi poznajemo) i hormona (molekule koje omogućuju komunikaciju i usklađivanje biokemijskih procesa između različitih tkiva i organa) i protutijela (molekule koje su proizvod imunološkog sustava organizma i odgovorne su za obranu od stranih tvari, bakterija i virusa).

Proteini grade i veliki dio molekule hemoglobina – tvari koja prenosi kisik našim tijelom i omogućuje nam odvijanje procesa disanja u svim stanicama u kojima se taj ciklus odvija.

Ukupni proteini u serumu obuhvaćaju albumine i globuline. Albumini se sintetiziraju u jetri kao i manji dio globulina (α i β-globulini) dok se veći dio globulina (γ-globulini) stvara u plazma stanicama i stanicama RES-sustava. Osnovna funkcija proteina u organizmu je zaštita od infekcija, održavanje koloidno-osmotskog tlaka, transport lijekova, hormona i vitamina.

Ukupni proteini u serumu su zbroj svih proteina u krvotoku i najveća su komponenta krvi. Mjerenje ukupnih proteina koristi se u dijagnostici i terapiji raznih bolesti jetre, bubrega i koštane srži, kao i ostalih metaboličkih i nutricijskih poremećaja.

Odstupanje od referentnih vrijednosti ukazuje na disproteinemiju ili poremećaj ravnoteže vode. Ova dva stanja mogu se razlikovati dodatnim provođenjem elektroforeze proteina seruma i određivanjem hematokrita.

Referentne vrijednosti:

Muškarci i žene: 66 – 81 g/L

Povišeno:  

Prilikom dehidracije, paraproteinemije i mijeloma, a katkad i u kroničnim bolestima kao ciroza jetre, sarkomu, kroničnim upalama i autoimunim bolestima.

Sniženo:

Pri prekomjernoj hidrataciji, u hipertireozi ili dijabetesu melitusu. U teškom nefritisu, naročito nefrozi, kod opeklina koje zahvaćaju veću površinu kože, a kod enteritisa s teškim proljevima. Zbog smanjene sinteze proteina, hipoproteinemija , kod teških jetrenih bolesti, pri nedostatku proteina u hrani malapsorpciji, tuberkulozi i  malignim bolestima .