KORTIZOL

Kortizol je hormon kojeg luči nadbubrežna žlijezda, a čija je najznačajnija zadaća osigurati dovoljno energije u trenucima intenzivnog stresa; svojstvo koje je korisno u izvanrednim situacijama kada treba reagirati ‘borbom ili bijegom’. Nakon što prijeteća situacija mine, kortizol bi se trebao vratiti na normalnu razinu. No, u današnje doba kada je prisutnost stresa (fizičkog ili psihičkog) gotovo trajan i razina kortizola je dugotrajno povišena. To znači da smo stalno u stanju napetosti i na oprezu. Posljedica je povećanje apetita i žudnje za hranom bogatom ugljikohidratima i mastima. Kortizol također djeluje kao signal masnim stanicama da što više čuvaju masno tkivo kako bi, po potrebi, poslužilo kao izvor energije. Istovremeno, pospješuje se razgradnja proteina što dovodi do gubitka mišićne mase. Svi ovi metabolički procesi udruženo rezultiraju povećanim apetitom i smanjenom potrošnjom energije što u konačnici vodi do nakupljanja kilograma (osobito u području trbuha).

 Među najvažnijim metaboličkim učincima kortizola je stimulacija odlaganja glikogena u jetri, održavanje glukoneogeneze, djelovanje na metabolizam koštanog tkiva, hematopoezu, mišićnu aktivnost te u funkciji imunološkog sustava.

 Koncentracija kortizola u krvi značajno se mijenja tijekom dana. Stoga je preporučeno vrijeme za uzimanje uzorka krvi ujutro do 10 sati.

Po preporuci liječnika može se određivati i ritam kortizola. U tom slučaju krv se prvi put vadi ujutro do 10 sati, a zatim još jednom popodne iza 16 sati.

Referentne vrijednosti:

Muškarci i žene:

7-10 sati: 171 – 536 nmol/L

16-18 sati: 64 – 340 nmol/L

Osim pojačanog apetita i želje za slatkom i slanom hranom, osoba koja pati od visoke razine s kortizola s vremenom razvija i cijeli niz, ponekad i vrlo ozbiljnih, tegoba. Javlja se stanje unutarnjeg nemira, nemogućnost opuštanja, nesanica, anksioznost, čak i depresija. Dodatno, slabi funkcija imuniteta, a moguć je i razvoj povišenog krvnog tlaka te bolesti srca i krvnih žila. U kasnijim fazama dugotrajne izloženosti stresu, nadbubrežne žlijezde, zbog preopterećenosti, nisu u mogućnosti odgovarati na potrebu lučenja hormona pa se razina kortizola smanjuje ispod normalnih razina što se očituje sindromom kroničnog umora.

Poremećaji u sintezi kortizola:

• Patološki hipokortizolizam: primarna insuficijencija (autoimune bolesti, tuberkuloza bubrega, adrenoleukodistrofija, AIDS), sekundarna adrenalna insuficijencija (smanjena sinteza ACTH)
• Patološki hiperkortizolizam: Cushingov sindrom, tumori nadbubrežne žlijezde, ostale bolesti (anorexia nervosa, akutne i kronične sistemske bolesti, adipozitet, povećane koncentracije estrogenih hormona u krvi)
• Kongenitalna adrenalna hiperplazija (KAH) i adrenogenitalni sindrom (nemogućnost sinteze kortizola zbog potpunog ili djelomičnog manjka enzima 21-hidroksilaze)